SwePub
Sök i SwePub databas

  Utökad sökning

Träfflista för sökning "hsv:(SAMHÄLLSVETENSKAP) ;spr:bos;srt2:(2015-2017)"

Sökning: hsv:(SAMHÄLLSVETENSKAP) > Bosniska > (2015-2017)

  • Resultat 1-7 av 7
Sortera/gruppera träfflistan
   
NumreringReferensOmslagsbildHitta
1.
  • Basic, Goran, 1972- (författare)
  • Definicije počinitelja ratnog nasilja i žrtve. Analitički model za analizu rituala ratnog nasilja u koncentracionim logorima tokom rata u Bosni i Hercegovini : Definitions of the perpetrator of war violence and the victim. Analytical model for analysis concerning rituals of war violence in concentration camp during the war in Bosnia and Herzegovina
  • 2017
  • Ingår i: ”Ambassadors of Peace in Bosnia and Herzegovina” : The Second International Scientific Conference of Victimology in Bosnia and Herzegovina. - Sarajevo : University of Sarajevo. ; , s. 16-21
  • Konferensbidrag (refereegranskat)abstract
    • Ovaj članak prezentira teoretski i metodološki model za analizu prepričanih iskustava bivših logoraša koji su kao civili odvedeni u koncentracione logore početkom rata u Bosni i Hercegovini 1990-tih godina. Cilj je analizirati prepričane rituale ratnog nasilja u koncentracionim logorima kao i identifikovati kako se počinioci ratnog nasilja i žrtve simbolično definiraju u pričama. Priče o nasilju u logoru definiraju počinitelja nasilja kao nekoga ko je opasan, zao, idealan neprijatelja, kao pravi, ali udaljeni zločinac. Kada intervjuisani u studiji naglašavaju istrebljivanje i sistematiziranje ratnog nasilja u logorima tokom rata, oni produciraju i reproduciraju sliku ratnog nasilja koje je organizovano i koje se sprovodi svakodnevno. Čini se da je cilj ovog verbalnog naglašavanja, da opisana djela ratnog nasilja u logorima, poslije rata dobiju status organiziranog i ritualiziranog ratnog nasilja. Definiranjem počinitelja ratnog nasilja, intervjuisani u studiji implicitno ističu komplementarnu suprotnost počinitelja - žrtvu nasilja. Žrtva je predstavljena kao prijeratni poznanik, prijatelji i komšija od izvršitelja nasilja. Žrtva nasilja je definisana kao umorna, posustala u agoniji, kao inferiorna, de-humanizirana, žigovana i kao bespomoćna ostavljena na milost i nemilost počiniteljima ratnog nasilja.
  •  
2.
  • Basic, Goran (författare)
  • Definicije počinitelja ratnog nasilja i žrtve. Analitički model za analizu rituala ratnog nasilja u koncentracionim logorima tokom rata u Bosni i Hercegovini
  • 2017
  • Konferensbidrag (refereegranskat)abstract
    • Ovaj članak prezentira teoretski i metodološki model za analizu prepričanih iskustava bivših logoraša koji su kao civili odvedeni u koncentracione logore početkom rata u Bosni i Hercegovini 1990-tih godina. Cilj je analizirati prepričane rituale ratnog nasilja u koncentracionim logorima kao i identifikovati kako se počinioci ratnog nasilja i žrtve simbolično definiraju u pričama. Priče o nasilju u logoru definiraju počinitelja nasilja kao nekoga ko je opasan, zao, idealan neprijatelja, kao pravi, ali udaljeni zločinac. Kada intervjuisani u studiji naglašavaju istrebljivanje i sistematiziranje ratnog nasilja u logorima tokom rata, oni produciraju i reproduciraju sliku ratnog nasilja koje je organizovano i koje se sprovodi svakodnevno. Čini se da je cilj ovog verbalnog naglašavanja, da opisana djela ratnog nasilja u logorima, poslije rata dobiju status organiziranog i ritualiziranog ratnog nasilja. Definiranjem počinitelja ratnog nasilja, intervjuisani u studiji implicitno ističu komplementarnu suprotnost počinitelja - žrtvu nasilja. Žrtva je predstavljena kao prijeratni poznanik, prijatelji i komšija od izvršitelja nasilja. Žrtva nasilja je definisana kao umorna, posustala u agoniji, kao inferiorna, de-humanizirana, žigovana i kao bespomoćna ostavljena na milost i nemilost počiniteljima ratnog nasilja.This article presents a theoretical and methodological model for analyzing the experiences retold by former concentration camp detainees who were placed in concentration camps as civilians at the beginning of the Bosnian war in the 1990s. The aim is to analyze the recounted rituals of war violence in concentration camp as well as identifying how the perpetrators of war violence and victims are symbolically defined in stories. In these descriptions, the perpetrator is defined as a dangerous, evil, and ideal enemy. He is portrayed as a real and powerful yet alien criminal. When informants emphasize extermination and the systematization of war violence in the camps during the war, they produce and reproduce the image of war violence that is organized and conducted on a daily basis. The aim of this verbal emphasis seems to be that the described acts of war violence in the camps, after the war obtain the status of an organized and ritualized war violence. By defining the perpetrators of war violence, the interviewed in the study implicitly point out the complementary opposition of the perpetrator - a victim of violence. The victim is presented as pre-war acquaintances, friends and neighbors of the perpetrators of violence. Victim of violence is defined as tired, dying in agony, inferior, de-humanized, stamped and helplessly left to the mercy of the perpetrators of war violence.
  •  
3.
  • Basic, Goran (författare)
  • Društvo i anomija. Sociološka analiza obavještajnog i operativnog policijskog rada i rada granične službe u oblasti Baltičkog mora
  • 2017
  • Ingår i: Društvene deviljacije, anomija društva i posljedice. - 9789997667793
  • Konferensbidrag (refereegranskat)abstract
    • Abstract in Bosnian:Raširenost vladajućih normi u društvu u kontekstu rata, okupacije, anarhije i preuzimanja vlasti od strane kriminalnih snaga uništava stare, ali postavlja nove norme, koje takođe mogu biti odbačene. Anomija se može opisati kao nukleus društva, kao vrsta „pulsirajuće moralne destrukcije” koju niko ne kontroliše, ali koja paradoksalno proizvodi socijalni red. Anomija se ne rađa iz ništavila, iz praznine; ona je produkt interaktivne dinamike koja nastaje kada se pojedinci udruže, djelujući kao pogonsko gorivo koje potiče pojedince da se sretnu. Émile Durkheim se fokusira na to kako međuljudska interakcija stvara promjene u društvu, pri čemu često pokazuje različite patološke karakteristike koje dovode do frustracije i konflikta. Individualna potraga za sopstvenim oslobađanjem od zajednice dovodi do gubitka osjećaja pripadnosti, a time i otuđenja. Kada se stare društvene mreže pokidaju, postaje nemoguće održati stare norme i vrijednosti. Pojedinac više nije ograničen moralnim načelima i autoritetom. Umjesto toga, može da razvije obrazac po kojem konstantno prevazilazi sve granice jer se kolaps prijašnje socijalne kontrole poklapa sa razvojem sistema koji zahtijeva konstantan porast individualnih potreba. Produkt takve interakcije je stanje društva u kojem postoji nesigurnost po pitanju vrijednosti, ciljeva i normi. Durkheim ovakvo stanje naziva „anomijom”. Durkheim analizira devijacije normi (kao i individualni i društveni odgovor/reakciju na devijacije normi, kao što je kazna) kao sastavni dio problema solidarnosti i socijalne kohezije. Moralni red u društvu prema Durkheimu ima fundamentalnu vrijednost zato što su pojedinci integrisani u zajednicu koja ih kontroliše. Durkheim vidi integraciju kao način da se pojedinac veže za zajednicu kroz zajednički stav, solidarnost i rituale. On vidi kontrolu kao silu koja opčinjava i veže pojedinca za norme kroz pravni sistem, zakone i sankcije. Durkheim definiše odstupanje od norme kao čin koji vrijeđa jaku i jasnu kolektivnu svijest. Zbog toga su djela antisocijalna ako krše norme i vrijednosti koje su inače važan segment društvenog jedinstva. Rad obavještajnih i operativnih policijskih i graničnih snaga u oblasti Baltičkog mora (Švedskoj, Finskoj, Estoniji, Litvaniji i Letoniji) karakterističan je po ritualima konstantnog stvaranja normi od samog početka dana: od jutarnje kafe i prve razmjene informacija sa obavještajnom službom do operativnih radnji kao što su nadzor ili kontrola pojedinaca ili automobila. Ove interakcije se odlikuju jakom željom da se očuva postojeći društveni red. Što se tiče prijetnje postojećim normama postoje i normativni rituali. Na primjer, u ovakvim interakcijama, konstruišu se „Rusi koji odbacuju norme”, oni nisu fizički prisutni u određenoj situaciji, ali su važni u tim vezama kao neki nevidljivi sveti objekti. Stvaranje kategorije „Rus koji odbacuje norme” u kojoj su Rusija/Rusi iskorišteni za dramatizaciju „drugih” je vidljivo u empirijskom materijalu kada akteri u studiji opisuju (1) Ruse kriminalce, (2) ruske špijune i (3) ruskuvojnu okupaciju.Abstract in English:Resolution of the prevailing norms in a society in the context of war, occupation, anarchy,and takeover by criminal forces dispels the old norms but also sets new norms, which in turn can bequickly dispelled. Anomie can be understood as the core of society, as a kind of “pulsating moral destructiveness” that no one really can control but that paradoxically produces social order. Anomie does not arise from nothing, from the void; it is the product of the interactive dynamics that arise when individuals come together, acting as a propellant to lead individuals to meet. Émile Durkheim’s attention goes to how interpersonal interaction is creating changes in society, often showing thevarious pathological features that can lead to frustration and conflict. The individual’s quest toliberate himself from the collective as a result has a rootlessness and isolation. When the old network dissolves, it becomes impossible to maintain the old norms and values. The individual is no longer limited by the rules of morality and authority. Instead, the individual may develop a pattern of constantly exceeding all limits because the collapse of the former social control coincides with the development of the system that requires constant growth of individual needs. The product of such interactions is a state of society where there is uncertainty about the values, goals, and norms. Durkheim refers to this state as “anomie”. Durkheim analyzes deviation from the norm (as well as individual and societal response/reaction to the norm deviation, such as punishment) as an integral part of the issue of solidarity and social cohesion. The moral order in a society has a fundamental value according to Durkheim because individuals are both integrated with and controlled by the community. Durkheim saw integration as a way to tie the individual to the community through shared attitude, solidarity, and rituals. He saw control as a compelling force that binds the individual to the norms through the judicial system, laws, and sanctions. Durkheim defines a deviation from the normas an act that offends a strong and definite collective consciousness. Thus, the acts are antisocial inthat they violate norms and values that are important to the social unity. The work of intelligence and operational police and border guards in the Baltic Sea area (Sweden, Finland, Estonia, Lithuania, and Latvia) is characterized by the norm-creating and re-creating rituals from the first moments of theday: from the morning coffee and the first information exchange with an intelligence partner to operational actions in the form of surveillance or control of individuals and/or cars. These interactions are characterized by a strong desire to preserve the prevailing social order. In relation tothe threat to the prevailing norms, there also are normative rituals. For example, in these interactions,“norm-dissolving Russians” are constructed who are not physically present in the situation but whoare important in the relationship as invisible sacred objects. The making of the category “norm-dissolving Russian” in which Russia/Russians are used to dramatize the "other" is made visible in the empirical material when actors in the study describe (1) criminal Russians, (2) Russian espionage, and (3) Russian military invasion.
  •  
4.
  •  
5.
  • Basic, Goran, 1972-, et al. (författare)
  • Ideologija, politika i genocid kao izvor prisilnih migracija : [ Ideology, politics and genocide as sources of forced migrations ]
  • 2017
  • Ingår i: Zbornik radova Simpozija. - Zagreb : Bosniak National Community for the City of Zagreb and Zagreb County. ; , s. 37-56
  • Konferensbidrag (refereegranskat)abstract
    • U ovome članku istražujemo veze između diskurzivnog karaktera ideologije, politike identiteta, prisilnog premještanja stanovništva, simboličkog i stvarnog nasilja koje dovodi do genocida. Opći okvir rada predstavlja rat protiv bosanskohercegovačke države (1992-1995) i njenog civilnog stanovništva. Počinitelji zločina bili su srpska vojska i policija. Primijenjena je mikrosociološka, kvalitativna, fenomenološka, simboličko-interakcionistička i diskurzivna analiza kontekstualnog značenja masovnog ubijanja civila Bošnjaka i Hrvata na širem području  sjeverozapadne Bosne i Ljubije tokom 1992. godine. Fokus je na fenomenologiji klanja ljudi, masovnoj srpskoj propagandi, “prisilnom premještanju stanovništva” koje je izazvano propagandom da “zajednički život nije moguć”. Masovni zločini, politika širenja straha – imali su za cilj proizvodnju i reprodukciju kolektivnih uvjerenja da zajednički život u Bosni nije moguć, i da se uspostavljanje etnički “čistih kultura” odnosno “etnički čistih teritorija” prihvati kao deterministički uslovljena povijesna nužnost. Rezultat naših istraživanja: zločini nad civilima mogu postati “normalizirani” tek kada se uz pomoć medijske propagande stvori “novi društveni poredak” kao ratni poredak. Genocid postaje moguće izvršiti tek u situaciji kada počinitelji nasilja (i oni koji ga u ime određene politike identiteta podržavaju), prethodno povjeruju da vršenje nasilja može biti opravdano nekim “višim ciljevima”. Cilj ovog istraživanja jeste oprezno, preventivno ukazivanje na opasnost od normaliziranja nasilja, uz pomoć “normaliziranja abnormalnog” diskurzivnog poretka ideologije. Motivacija za pisanje ovog rada zapravo je obrazlaganje uvjerenje da bi višedecenijsko poricanje genocida, koje prakticiraju realizatori velikosrpskog projekta, moglo dovesti do novog genocida nad građanima Bosne i Hercegovine. Velikosrpska ideologija se i danas – 2017. godine – dakle 22 godine nakon genocida u Srebrenici, “zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija”, uz pomoć antibosanskih politika identiteta, aplicira na terenu uz pomoć ideologije da zajednički život nije moguć.
  •  
6.
  • Basic, Goran, 1972-, et al. (författare)
  • Obrazovanje za kulturu mira kao viktimološki odgovor na uspon ideologija neofašizma : Education for the Culture of Peace as Victimological Response to the Rise of Ideology of Neo-Fascism
  • 2017
  • Ingår i: ”Ambassadors of Peace in Bosnia and Herzegovina” : The Second International Scientific Conference of Victimology in Bosnia and Herzegovina. - Sarajevo : University of Sarajevo. ; , s. 22-32
  • Konferensbidrag (refereegranskat)abstract
    • Cilj ovog rada je kritički analizirati intelektualne uslove za obrazovanje empirijskih i normativnih dimenzija znanja koje se mogu suprotstaviti ideologijama neofašizma, i na teorijsko-diskurzivnom, i na praktičnom planu. U viktimologiji nastaje problem onda kada obrazovne politike i prakse označavaju (1) zajedničke prošlosti, (2) politike etničkih identiteta i (3) politike sjećanja koje su ispunjene nesavladanim viskom ratnog nasilja iz prošlosti. Rad se bavi kritičkom analizom klerikalizacije obrazovnih politika, kritičkom analizom klerikalizacije politika etničkih identiteta i kritičkom analizom klerikalizacije politika sjećanja. U analitičkoj pozadini ovog rada nalazi se stav da društvena i kulturalna značenja nastaju kao posljedica društvenih diskursa i diskurzivnih praksi kojima značenjski »stvaramo«, odnosno konstruiramo obrazovanje kao društveni fenomen. Analitička osnova rada se zasniva na pregledu različitih studija iz domena sociologije ideologije, sociologije vojske i rata, socijalne epistemologije i kritičke viktimologije. Rad traga za obuhvatnom kritičkom perspektivom iz koje bi bilo moguće obrazovati novu, dinamičnu terminologiju za preciznu diskurzivnu analizu političkog, diskurzivnog i identitarnog infantilizma i kritiku neofašističkih politika etničkih identiteta u kontekstu šire kritike negativnih društvenih učinaka na prvi pogled različitih, ali, u biti međusobno nadopunjavajućih ideologija neofašizma i neopopulizma. U radu se obrazlaže društvena potreba za kvalitetnijim javnim obrazovanjem značenja političke, medijske i religijske upotrebe i zloupotrebe »identitarnih pojmova« i »identitarne terminologije«. Rad se zasniva na kvalitativnoj metodologiji istraživanja značenja (i političke zloupotrebe) osnovnih pojmova u viktimologiji kao sto su recimo: »globalizacija nasilja« »država«, »državne granice« »kleronacionalizam«, »sekularizam« »politika predstavljanja«, »kultura«, »kulturni identitet«, »kultura sjećanja«, »kultura mira«, »kultura smrti«, »religija«, »povratak religije«, »tradicija«, »vitalni nacionalni interes« itd. Insistira se na odvaganoj kritičkoj analizi povlaštenih strategija političkog apliciranja označiteljskih sistema i mehanizama 'razlikovanja' koji služe kao epistemička osnova za obrazovanja pojmova, terminologije, taksonomija i klasifikacija prema kojima se ljudi dijele na »naše« i »njihove«. Zaključak je da bi se u normativnoj osnovi obrazovanja koje nam je potrebno u 21. stoljeću trebalo pozvati na odgovornost svih društvenih aktera prema budućim naraštajima u kontekstu sve uočljivija medijske, ideološke i biopolitičke konkurencija za »status povijesne žrtve« davnih (i sasvim nedavnih) stvarnih i ideoloških ratova koji su se vodili ili se još uvijek vode, zapliću ili raspliću na Balkanu.
  •  
7.
  • Basic, Goran, 1972- (författare)
  • Pomirenje i nepomirljivost u pričama preživjelih poslije rata u Bosni i Hercegovini : Reconciliation and Implacability in Narratives of Survivors after the War in Bosnia and Herzegovina.
  • 2015
  • Ingår i: Criminal Justice Issues. - 1512-5505 .- 2637-269X. ; 15:1-2, s. 75-96
  • Tidskriftsartikel (refereegranskat)abstract
    • Reason(s) for writing and research problem(s): Previous research on post-war society emphasized structural violence with subsequent reconciliation processes. Aims of the paper (scientific and/or social): Researchers have focused on the importance of narratives, but they have neither highlighted narratives about reconciliation nor analyzed conditions for reconciliation in post-war interviews. One aim of the article is analyzing markers for reconciliation and implacability, the second is describing conditions for reconciliation which are actualized in those stories. Methodology/Design: This article analyzes retold experiences of 27 survivors from the war in Bosnia and Herzegovina between 1992 and 1995. The material for the study was gathered through qualitative interviews with 27 individuals who survived the war in north-western Bosnia and Herzegovina. Research/paper limitations: Interactive dynamics which prevailed during the war associate post-war reconciliation with the war time. Results/Findings: These stories of reconciliation, implacability and conditions for reconciliation, are not created in relation to the war as a whole only but also in relation to one’s own and other’s personal actions during the war. General conclusion: These stories on reconciliation become a forum for confrontation between us and them – not least through dissociation from others war actions. In the interviewees stories implacability is predominant however reconciliation is said to be possible if certain conditions are met. These conditions are, among others, justice for war victims, that the perpetrators’ recognize their crimes and display strong emotions (for example remorse and shame).
  •  
Skapa referenser, mejla, bekava och länka
  • Resultat 1-7 av 7
Typ av publikation
konferensbidrag (6)
tidskriftsartikel (1)
Typ av innehåll
refereegranskat (7)
Författare/redaktör
Basic, Goran, 1972- (4)
Basic, Goran (3)
Delić, Zlatan (2)
Sofradzija, Halima (1)
Lärosäte
Linnéuniversitetet (4)
Lunds universitet (3)
Språk
Forskningsämne (UKÄ/SCB)
Samhällsvetenskap (7)

År

Kungliga biblioteket hanterar dina personuppgifter i enlighet med EU:s dataskyddsförordning (2018), GDPR. Läs mer om hur det funkar här.
Så här hanterar KB dina uppgifter vid användning av denna tjänst.

 
pil uppåt Stäng

Kopiera och spara länken för att återkomma till aktuell vy